Stepenica više

Kada si otkrio puno, a okružen si s ljudima koji su tek na putu prokuživanja. I pitaš se kako je moguće da čak i to rade krivo, da ne shvaćaju principe uzroka i posljedica. Da se vode nekakvim ustaljenim metodama koje samo još više hrane njihovu sebičnost. Da nisu u stanju raspoznati dualnu prirodu svoje namjere. I onda ti takvi budu još jedan razlog zašto sve manje vjeruješ u ljude.

Tražim... Imam sve što mi treba ali nešto nedostaje Ili možda netko Ne znam... Znam... Nedostaje ostvarenje koje nikako da dosegnem Bit će bolje kad se zaposlim Nadam se u struci... Tražim svoje ljude koje ne nalazim Umorna sam od traženja Možda pomalo i od svega No bitno je da tražim... Možda nešto bude...

Prolazi vrijeme, prolaze dani, prolaze mjeseci i godine, sve se mijenja. Mijenja se život, mijenjaju se ljudi, mijenjam se ja, mijenjaš se ti, što onda ostaje? Ostaju uspomene, zatomljeni osjećaji i oni vjerni i odani ljudi. Uskoro će proljeće, već peto u nizu, a od tebe ni glasa, kad obavije svjesnost da prolazi sve, da tebe više nema i ta misao stasa. Ne paše mi prolaznost, jer ljubav ne prolazi, ona je vječna, ona se mijenja u nešto neopipljivo i nejasno, više nije tečna. No, uskoro će proljeće i prolaznost će na trenutak stati, jer priroda obnavlja i liječi i Bogu hvala šta će Sunce opet sjati.

Kada sumnjaš, kada važeš, kada si nesiguran i slab, kad padneš i izgubiš nadu, sve okrene se oko svoje osi i više ne znaš tko je u igri, a tko nije. Sumnjaš u ljude oko sebe, u najdraže svoje, a zašto....? Ti dobro znaš što je to kušnja i nećeš joj dozvoliti da poljulja tvoje mostove što si marljivo gradila niti da izgubiš tlo pod nogama, jer taj si put sama izabrala i krčila. Put prema svjetlu nije lagan, treba se moći smiješiti kad boli, treba bit bezbrižan u strahu, treba vjerovati kad sve se ruši, jer nadu.... nju treba uvijek zadržati. Bolje sutra s tobom ili bez tebe, sa mnom ili bez mene, bit će kako mora bit, al samo znaj da je ljubav vječna i da nju nitko nikad neće ugasiti.