Drveće

Otišla sam danas u šumu malo otrčati koji krug. Inače ne trčim ovom trasom, jer živim u drugom gradu, ali moram reči da mi je to jedna od najdražih treking staza u mom rodnom gradu. Staza djeluje zapušteno od zadnje jake oluje koja je porušila mnogo drveća. Probijajući se i prelazeći preko porušenih debala i grana, pitala sam se zašto to već nisu raskrčili? Kako toliko puno porušenih drveća blokira baš stazu? I tako, skoro pa pri kraju kruga, stigla sam do najvećeg debla i stala ispred njega. Odjednom mi je nešto došlo, suze su krenule na oči, prislonila sam obje ruke na to deblo i iz srca izustila: "Hvala ti za sav zrak što si proizveo za nas, za svu hladovinu koju si nam pružio. Žao mi je što si se slomio.". Okrenula sam se oko sebe, duboko udahnula, osvijestila taj svježi, čisti zrak i zahvalila se svom drveću oko mene. Razmišljala sam o tome kako nam svo to porušeno drveće na stazi zapravo šalje jednu tihu poruku koja glasi: "Tu smo, oko tebe smo. Pored svega što činimo za tebe, ti nas rijetko primjećuješ.". Do kraja staze trčala sam zahvaljivajući se u sebi. 


Generirano pomoću AI




Primjedbe

  1. Nema do rekreacije u prirodi iako ja preferiram planinarenje ali i treking je ekvivalentan tome. Ne samo što je rekreacija nego i neka mentalna higijena besplatna psihološka seansa. Usput-ako nije neka svjetska tajna-iz kojeg si grada?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ovaj post je iz 2023, malo ga promoviram, tada sam još živjela u Zagrebu, a sada živim u rodnom gradu u Kutini, nadam se ne zadugo, tj. da ću se opet vratiti u Zagreb, ali vidjet ćemo što će mi sudbina donijeti :)

      Izbriši
    2. A ti si iz Zagreba ako sam dobro skužila?

      Izbriši
    3. To je suoer-i ja repriziram postove-mislim poanta je da budu dostupni javnosti. Zanimljive su mi tvoje kontemplacije. Skužila si 120/100 jesam iz Zagreba u Zagrebu rođen odrasao i živim.

      Izbriši
  2. Hvala ti za ovaj predivan post. Baš si me raznježila. Skoro da sam sigurna da bih i ja tako postupila kao i ti jer neizmjerno volim i cijenim prirodu. Nisam sigurna da li sam tebi napisala komentar o mom dvorištu s dvije lipe. To je bilo još u Češkoj. Obožavala sam ta predivna stabla koja su rasla sa mnom. Prošle u biti pretprošle godine sam vidjela da su ih srušili, samo su ostala dva panja i malo grane okolo. Sjela sam na panj i suze su mi potekle. Uzela sam jednu granu i spremila je u torbu. Stalno je imam i uvijek će biti uz mene...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Žao mi je što su ih posjekli, tužno je to, pogotovo jer si rasla uz njih, mogu misliti kako ti je, ja ne volim ni kad ih obrezuju po parkovima, tako ih ogole da mi sve teško bude. Drveća su posebna bića, jako ih volim i poštujem.

      Izbriši
    2. Slažem se. Stabla su stvarno posebna bića. Moj otac prije nego što je umro, rekao mi je da kad se ponovo rodi volio bi da je stablo a ja cvijet ispod tog stabla...

      Izbriši
  3. Davno već nisam vidio ovako iskrenu i jednostavnu posvetu ljepoti i važnosti drveća. Rekao bi moj jedan prijatelj, kada ja napišem "brate hraste, sestro vjeverice" da sam mistik :). Nismo mi nikakvi mistici, zeza se on a ja mu se smiješim - nego ne umijemo zaobići i prešutjeti puninu i radost koju u nama ostavlja priroda. Želim ti od srca da se napajaš iz tog izvora čitava života :).

    OdgovoriIzbriši
  4. S puno nježnost jer i drveće diše. I pomaže nama . Pozdrav Moslavini ja sam Moslavačka snaha

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala na pozdravu i Moslavina tebe pozdravlja :)

      Izbriši
  5. Zbog moje ljubavi prema cvijeću moja me mat nekada davno zvala Bik Ferdinand, po biku iz crtića koji njuši cvijeće. Bio sam strastveni gljivar i najviše sam volio sam lutati goranskim šumama kao vuk samotnjak i uživati u mirisnim jutrima u šumi. Uvijek me bolilo kako je kod nas u parkovima motorka glavni lijek za stabla. U Rijeci smo pred kućom imali veliki hrast i znao sam vidjeti Dragu kako ga grli kada smo tu prolazili. Već neko vrijeme mislim pisati kako Japanci vode brigu o svakom stablu, no kako je Draga imala japansku seriju, ostavio sam to za koje vrijeme.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Iščekujem taj post. Moji su imali davno vikendicu van grada i bila je šuma uokolo, znali smo bauljati mi klinci po toj šumi non stop, tražili šumske jagode, najdraže nam bilo popesti se na trešnju ili dud... sjećam se kao danas, zrak je bio tako svjež i čist.

      Izbriši
  6. A što se tiče devastacije drveća evo su kod mene na Trešnjevci pred koju godinu posjekli vrbe preorali zemlju (koja je javna površina a ne nečija privatn prčija!) da na to mjesto stave nekakvu degutantnu zgradu (koja bi usput na tom mjestu izgledala kao šaka u oko) apsurd samo takav-jedna zelena površina manje iako su radovi (ima neke karmičke pravde) u drastičnoj stagnaciji ostaje da su posjekli drveće koje je tamo bilo pitanje kolko stotina godina.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ta su stabla trebala biti zaštićena. Ne znam da li bi se dalo takva stabla presaditi u neki park na sigurno mjesto, sigurno ima načina da se takvo što izvede. Al vj bi to bilo našima prevelika gnjavaža

      Izbriši
  7. Hvala ti puno na želji da mi pomogneš pokušati ću nešto.LP

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nema na čemu :) Ako trebaš pomoć, slobodno se javi

      Izbriši
  8. Biljke mogu bez nas odlično živjeti, no mi bez njih ne bismo mogli živjeti baš dugo...

    OdgovoriIzbriši
  9. Jako lijepo je to napisala Vrtlarica...

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi

Prolaznost

Korisno za blogere