O današnjim ljudima i psihologiji
Današnja psihologija je puna hladnokrvnog sranja, jer izostavlja prave ljudske vrijednosti s ciljem kako bi mogli opravdati svoju struku i od ranjenih ljudi sebi praviti pacijente. Činjenica je da ljudi znaju biti govna. Umijeće je danas ostati i psihički i emotivno stabilan. Ljudi koji govore da su im drugi krivi za njihovo stanje, to znači da su ih drugi duboko povrijedili i bacili u to stanje nemira. Svi mi griješimo, svi smo mi ljudi, no nažalost ima puno emotivno zakinutih ljudi koji se odnose prema drugima kako ne bi trebali. Ja više takve krivim nego ove koji su postali nestabilni. Također, vjerujem da se ljudi oporavljaju, transformiraju, mijenjaju dok god imaju snage i razloga za to. Takvi ljudi nikako ne bi trebali biti ostavljeni sami, jer očajnički trebaju svijetlu točku u životu. A ljudi nikako da shvate koju moć imaju. Kako mogu skršiti nekoga, isto tako mogu nekoga i podići. Stvar je samo koliko je tko čovjek. Je, dok su ljudi u lošem stanju to može biti iscrpljujuće za druge, ali to stanje neće uvijek trajati, potrebno je vrijeme da se ljudi oporave, a dužina oporavka ovisi o tome koliko imaju svoje ljude oko sebe. Ljudi trebaju druge ljude. Ostave li ranjene da se sami nose sa svojim teretom, taj teret bi za njih mogao postati još teži. Treba biti čovjek čovjeku, a ne sebično govno. Svaki teret je lakši kada se podijeli.
Psihologija je struka kao i svaka druga; na stranu to što psihijatri i psiholozi ne umiju objasniti što je nulta točka od koje se kreće - bez nečeg što bismo se usudili (samo kada bismo bili posve dosljedni) nazvati vrijednosnim sustavom. Sama ta činjenica čini ih podložnima svakoj ideologiji, a time i izvorima financiranja... a tu onda nezavisnost, stručnost i autentičnost padaju u vodu.
OdgovoriIzbrišiŠto je čovjek bez duha; prazna ljuštura spremna na umiranje. Sjećam se jednog citata Ayn Rand; po sjećanju: svijet je obilježen time da ljudi u njemu jako dobro znadu što su njihove ideje, one ideje u koje vjeruju i smatraju ih vrijednima i važnima. No, velika većina ljudi posve je svjesna odmaka koji u odnosu na te ideje i njihovo značenje predstavlja svjedočanstvo njihovih života. Takvo što mogu opravdati samo na dva načina; ili da prestanu vjerovati u ideje - ili da sami svojim životima dadu pečat beznačajnosti, gradeći tu sliku na temeljima opravdavanja grijesima drugih.
Uh....nije tako, nemoj protiv psihologije i psihologa ---istina je, da je najbolja pomoć znati slušati onoga, kome pomoć treba. Sve naše boli imaju istu polazišnu točku : najčešće ranu koju netko drugi nanese i nitko nije nesretan slučajno, uvijek postoji razlog boli. Psiholozi i psihijatri su stručne osobe " kopači" po ljudskoj duši dok ne dođu do tražene točke. Možemo svi imati rame za plakanje, otvoriti blogove, pisati anonimno , imati prijatelje oko sebe---ništa od toga - uvijek, kad svi odu ostajemo sami , a onda shvatimo, da stručna pomoć i temeljiti razgovor "govnaste" psihologinje ( na pr mene ) otvara čakre iz kojih nestaje bol.. Ovaj post si napisala kao vrlo razočarana mlada osoba koja još uvijek sama vida svoje rane,...,a nije da ih nemaš-vidi se to između riječi : usamljenost, iščekivanja, nadanja i razočarenje u mnogoštošta
OdgovoriIzbrišiVjetar i Poetika su sve rekli. Od mene veliki pozdrav.
OdgovoriIzbrišiNa greškama se uči, sad čijim.... to je mudrost.
OdgovoriIzbriši