Sebična (ne)ljubav
Čovjek koji mrzi nije spoznao ljubav. Takav ne može ljubiti ni sebe kroz drugoga, jer je njegova ljubav sebična. Sadhguru je dobro odgovorio jednom, da...
"Ljubav nije kad netko čini kako mi želimo da čini ili se ponaša kako mi to želimo, nego kad volimo i kad netko čini kako mi ne želimo da čini, tj. kad čini kako on/ona to čine, a mi ih svejedno volimo."
Izuzev kad čini neko zlostavljanje, to onda nije ljubav. Neki ljudi ne znaju ljubiti i to je gorka činjenica. Kad misle da ljube, zapravo ne ljube nego su vođeni time da posjeduju (imaju) nekoga i to im godi i ako im se podilazi, to onda nazivaju ljubav. Po meni je takav odnos inferioran i sebičan, tj. zasnovan je na dominantnosti, a drugi, koji podilazi (submisivan) se prodaje za malo nježnosti, također misleći da je to ljubav. Prije ili kasnije počinju ih smetati karakterne osobine ili se submisivni toliko izgubi pa postane ovisan o dominantnom, ili dominantnom dosadi submisivnost i eto ti problema u vezi. Takve veze su najčešće kratkog vijeka, a ako potraju, onda je to dugogodišnja patnja (najčešće za submisivnog). Ako submisivan prekine odnos, ljubav dominantnog se lako pretvara u mržnju, jer nije građena na pravim temeljima nego na sebičnosti i posjedovanju (na hranjenju vlastitog ega), a ako dominantni prekine odnos, submisivan se psihički razori i također može razviti mržnju. Takve osobe ne poznaju ljubav, koja je ujedno i milost.
Društvo očekuje da se ljubav nauči po putu ili u obitelji. Ako su obitelji postavljene na krivim temeljima, kako će netko naučiti što je ljubav i kakva ona treba biti? Oslanjamo se na to da samostalno shvate kad za to dođe vrijeme pa se eto još uvijek događaju ubojstva i samoubojstva kad (ne)ljubav pukne i onda se iščuđavamo i pitamo se kako je do toga došlo? Možemo li ikako osvijestiti društvo da se ne događaju takve stvari?
Submisivnost označava sklonost podčinjavanju, pokornost i poslušnost u interpersonalnim odnosima, gdje osoba podređuje svoje mišljenje, želje i ponašanje volji ili zahtjevima drugih. To je ponašanje suprotno dominantnosti, koje uključuje podložnost autoritetu i lakše prihvaćanje tuđe dominacije.
Jako lijepo i precizno objašnjeno. Nekad mi se čini da nema puno ljudi koji su zaista dorasli (mislim reći - dovoljno se razvili) da bi mogli voljeti. I ovo što kažeš je istina, najprije sebe treba voljeti, a to znači prihvatiti sebe, sve svoje aspekte, oprostiti si greške, a kad to naučimo, onda možemo i druge voljeti.
OdgovoriIzbrišiDa, i ja mislim da ih nema puno koji su dovoljno dorasli da bi mogli voljeti. Sve je u pristupu, ako samo očekujemo, a malo dajemo, uvijek ćemo biti razočarani. Ljubav se nesebično dijeli bez očekivanja da ćemo dobiti isto zauzvrat, a ako dobijemo onda možemo biti jedino zahvalani na tome.
IzbrišiAli ima puno onih koji mrze.
OdgovoriIzbrišiIma puno koji nisu spoznali ljubav, nažalost
IzbrišiS jedne strane vrlo je lako definirati ljubav, dok s druge strane ponestaju nam riječi da bi objasnili što je zapravo ljubav. Stalno ponavljam da je ljubav smisao postojanja. Netko na žalost ne spozna nikada što je ljubav. Naravno, čovjek koji ne voli sebe nikada neće znati voljeti drugog. Ljubav je kad voliš drugog s njegovim manama, ne želiš ga mijenjati, ne želiš ga posjedovati...jednostavno želiš provesti život s njime...
OdgovoriIzbrišiZa neke, koji joj se znaju prepustiti, je tako jednostavna kao bivanje, dok nekima je prekomplicirana, jer forsiraju nešto što nije u skladu s njom, kao npr. ideja posjedovanja, dominacije, pretjerana glad za pažnjom, itd. Slažem se tobom da je ljubav smisao postojanja i kad voliš drugoga takvog kakav je bez želje da ga mijenjaš, jer ona je prihvaćanje i uči se preko primjera u introspekciji. Čovjek se u ljubavi sam mijenja na bolje, ali mora biti otvoren za promjenu.
IzbrišiLjudi koji se iskreno vole rado će pristati na određene kompromise što je zaista potrebno. Svi smo mi različiti ali ne postoje pravila tko će koga zavoljeti ili ne...na pr. da se suprotnosti privlače itd. Ljubav nema pravila, ona se dogodi i ako je u pitanju prava ljubav ostaje sve do smrti. Lijepo si to napisala da se čovjek u ljubavi mijenja na bolje ali samo tada ako je spreman za promjenu.
IzbrišiSlažem se s tobom :)
IzbrišiLjubav je svašta podložna raznim interpretacijama ali submisivnost ljubav definitivno nije ni pod razno. Ako ja živim s djevojkom na primjer kao što ja nisam dužan biti "podložan" njoj tako nije ona niti meni-konzistencija i ravnopravnost su kompletna filozofija i jedina ispravna stvar.
OdgovoriIzbrišiTako je, ravnopravnost i zdravi obostrani kompromisi, jer nije zdravo da samo jedna strana uvijek popušta, a druga stalno nešto zahtijeva.
Izbrišinajuzvišenija emocija koju možemo iskazati je ljubav, nažalost premalo je iskazujemo...potrebna je svima u svakom trenutku....lp
OdgovoriIzbrišiLijepo rečeno
IzbrišiBespuća sivih vijuga su beskrajna. Pitanje je koga će kojim putem odvesti. Jasno da puno ovisi o obitelji, o sredini u kojoj netko živi, o školi i društvu. No sve je to tek ispravljanje krive Drine ako te vijuge nisu isprepletene na pravi način, da znaju osjetiti i pružiti pravu ljubav.
OdgovoriIzbrišiDobro si to rekao, okolina nas oblikuje i uči, ali moraju biti vijuge isprepletene na pravi način da bi naučili osjetiti pa i pružiti pravu ljubav
IzbrišiDobro o ljubavi i neljubavi. Eto na vijestima svako toliko premlaćivanja i ubojstva jer se hoće nekoga posjedovati.
OdgovoriIzbrišiUpravo me to i potaklo da napišem ovaj post, hvala na posjeti i lijepi pozdrav :)
IzbrišiNema prave, velike definicije ljubavi jer, gdje god tražiš definiciju uvijek je drugačija. Jako mladi je vezuju uz fizički izgled i spolnost, srednja generacija uz pripadanje i razumijevanje, starija uz prisustvo i poštovanje. Ali, jedno je bitno : mijenjanje formulacije ljubavi dolazimo do spoznaje koju rijetki prizanaju a ta je - da je ljubav prolazna i da pjesma " Samo jednom se ljubi " NIJE točna
OdgovoriIzbrišiČovjek se može uvijek iznova zaljubiti u istu osobu ako samo ostane dovoljno dugo da bi se u to uvjerio. Prava ljubav ne prolazi.
IzbrišiJao onome tko nikada nije pronašao pravu ljubav...njegov život mora biti isprazan.
OdgovoriIzbrišiNemoj tako oštro, teško je danas naći pravu ljubav. Budi sretna što si je ti pronašla.
IzbrišiBaš zato što nije lako pronaći pravu ljubav napisala sam da jao onima koji je nisu pronašli. A vjeruj mi da ima i takvih, na žalost.
OdgovoriIzbrišiA ja kažem tko traži, neće ju ni naći, ljubav se ne traži, ona se biva i u bivanju iznikne između dvoje koji se pronađu.
IzbrišiIstina, prava istina...ona se jednostavno dogodi
IzbrišiPosjedovat moze torbicu ili cipele,ali ne i covjeka...ljubav je kad volis nekako bas onakvog kakav jeste,sa svim njegovim vrlinama i manama...
OdgovoriIzbrišiNe baš sa svim manama, ako prelaze u oblik zlostavljanja drugoga, onda te mane nećemo tolerirati
IzbrišiPišeš stvari s kojima se vrlo lako suglasiti i eto, mogu potvrditi, tvoja razmišljanja mi se baš sviđaju. Ipak ja uvijek polazim od toga, kad bi sve bilo tako jednostavno, svijetom bi vladala ljubav, a ne opći primitivizam kojem svjedočimo. Ovdje je s pravom žigosana submisivnost i tu nemam što dodati, ali želim nešto primijetiti, postoji submisivnost kao dio igre dva ravnopravna partnera obično pred trećim koji shvaća submisivnost kao prirodno stanje stvari i ne razumije da je uvućen u predstavu.koju zabavlja ovo dvoje....Nisam jasan? Da, to je ljudima često smetalo i u mojim postovima :D
OdgovoriIzbrišiMislim da sam te shvatila, promatrač je dobio dojam da je submisivnost u redu i da tako stvari stoje iako ovi što ih je promatrao se samo tako zabavljaju pred njim. Naglasio si nemogućnost razlučivanja promatrača. Da, ima i toga.
IzbrišiLjubav iskrenu rijetko tko zna pokazati
OdgovoriIzbrišiBraniti sebe od drugoga, to bi moglo biti junaštvo, ali braniti drugoga od sebe, e to je nešto posebno i smije se zvati (i) ljubavlju... sve ostalo je manje-više trgovina; ako gledaš koliko je tko dao tu piši propalo... ne govorim ja to od sebe i neke svoje velike pameti; to me Ona tako naučila; čak i ne toliko riječima, koliko djelima; jednostavno sam u nekim trenucima počeo osjećati sram kada bih vidio koliko je iscrpljena i koliko se daje u to nešto naše, zajedničko, jedno... onda čovjek počne zaboravljati pitati, što sam ja dobio - i krene pitati se; koliko ja još mogu dati da bude bolje... snaga dvoje koji se vole se multiplicira i predstavlja daleko više od pukog zbroja snaga pojedinaca... to su vječne, zahvalne i zapravo najvažnije teme u životu, i pohvalno je njima se uvijek iznova baviti... jer dovoljno je samo osvrnuti se oko sebe i vidjeti koliko je puno i previše toga što oko nas ljudi tek zovu imenom ljubavi, a posve pogrešno... pozdrav :)
OdgovoriIzbrišiDa, kad se dvoje usklade, snaga dvoje se multiplicira, a time raste i međusobna povezanost, lijepo si to opisao. Nažalost, mnogi se nikad ne upitaju koliko još mogu dati da bude bolje nego srljaju u propast s vaganjem. Dobro si to primijetio. Tko važe trguje, a ne ljubi. Na tu temu imam čak i jedan post, mislim da ću ga uskoro istaknuti. Hvala ti na komentaru i posjeti, lp :)
IzbrišiSamo da ti poželim ugodnu laku noć i lijepe snove...
OdgovoriIzbriši