Sebična (ne)ljubav

Čovjek koji mrzi nije spoznao ljubav. Takav ne može ljubiti ni sebe kroz drugoga, jer je njegova ljubav sebična. Sadhguru je dobro odgovorio jednom, da...

"Ljubav nije kad netko čini kako mi želimo da čini ili se ponaša kako mi to želimo, nego kad volimo i kad netko čini kako mi ne želimo da čini, tj. kad čini kako on/ona to čine, a mi ih svejedno volimo."

Izuzev kad čini neko zlostavljanje, to onda nije ljubav. Neki ljudi ne znaju ljubiti i to je gorka činjenica. Kad misle da ljube, zapravo ne ljube nego su vođeni time da posjeduju (imaju) nekoga i to im godi i ako im se podilazi, to onda nazivaju ljubav. Po meni je takav odnos inferioran i sebičan, tj. zasnovan je na dominantnosti, a drugi, koji podilazi (submisivan) se prodaje za malo nježnosti, također misleći da je to ljubav. Prije ili kasnije počinju ih smetati karakterne osobine ili se submisivni toliko izgubi pa postane ovisan o dominantnom, ili dominantnom dosadi submisivnost i eto ti problema u vezi. Takve veze su najčešće kratkog vijeka, a ako potraju, onda je to dugogodišnja patnja (najčešće za submisivnog). Ako submisivan prekine odnos, ljubav dominantnog se lako pretvara u mržnju, jer nije građena na pravim temeljima nego na sebičnosti i posjedovanju (na hranjenju vlastitog ega), a ako dominantni prekine odnos, submisivan se psihički razori i također može razviti mržnju. Takve osobe ne poznaju ljubav, koja je ujedno i milost.

Društvo očekuje da se ljubav nauči po putu ili u obitelji. Ako su obitelji postavljene na krivim temeljima, kako će netko naučiti što je ljubav i kakva ona treba biti? Oslanjamo se na to da samostalno shvate kad za to dođe vrijeme pa se eto još uvijek događaju ubojstva i samoubojstva kad (ne)ljubav pukne i onda se iščuđavamo i pitamo se kako je do toga došlo? Možemo li ikako osvijestiti društvo da se ne događaju takve stvari?

Submisivnost označava sklonost podčinjavanju, pokornost i poslušnost u interpersonalnim odnosima, gdje osoba podređuje svoje mišljenje, želje i ponašanje volji ili zahtjevima drugih. To je ponašanje suprotno dominantnosti, koje uključuje podložnost autoritetu i lakše prihvaćanje tuđe dominacije.