Dvostruka mjerila
Koliko puta smo, u životu, nekome jednostavno zalijepili etiketu bez da smo pokušali pronaći opravdanje ili razumijevanje za njegovu situaciju, osjećaje, perspektivu ili postupke? Dok se prema sebi odnosimo upravo na taj način, s razumijevanjem i opravdanjem, druge naprosto ne toleriramo i osuđujemo ili im jednostavno ne pružimo razumijevanje. Najlakše je nekome dodijeliti etiketu ili ga osuditi . No zapitajmo se, što bi ta etiketa ili osuda predstavljala nama da smo u istoj ili sličnoj situaciji? Primjerice, kad netko " ogovara " odmah ga tako označimo iako bi, da mi to radimo, za sebe rekli da samo govorimo istinu. Ili kad netko proživljava emocionalnu ili duševnu patnju , osudimo ga da sam sebi to radi, a kad bi mi bili u tom stanju, imali bismo razumijevanja zbog okolnosti i situacija u kojima smo se prethodno našli. Ista stvar je i kad vidimo npr. beskućnika ili nekog siromašnog, u stanju smo ga promatrati sa sažaljenjem ili ga osuditi, bez da smo se potrudili saznati...