Dvostruka mjerila
Koliko puta smo, u životu, nekome jednostavno zalijepili etiketu bez da smo pokušali pronaći opravdanje ili razumijevanje za njegovu situaciju, osjećaje, perspektivu ili postupke? Dok se prema sebi odnosimo upravo na taj način, s razumijevanjem i opravdanjem, druge naprosto ne toleriramo i osuđujemo ili im jednostavno ne pružimo razumijevanje.
Najlakše je nekome dodijeliti etiketu ili ga osuditi. No zapitajmo se, što bi ta etiketa ili osuda predstavljala nama da smo u istoj ili sličnoj situaciji? Primjerice, kad netko "ogovara" odmah ga tako označimo iako bi, da mi to radimo, za sebe rekli da samo govorimo istinu. Ili kad netko proživljava emocionalnu ili duševnu patnju, osudimo ga da sam sebi to radi, a kad bi mi bili u tom stanju, imali bismo razumijevanja zbog okolnosti i situacija u kojima smo se prethodno našli. Ista stvar je i kad vidimo npr. beskućnika ili nekog siromašnog, u stanju smo ga promatrati sa sažaljenjem ili ga osuditi, bez da smo se potrudili saznati zbog kojih okolnosti i iskustva je uopće u situaciji u kojoj se nalazi, a da pritom ne ulazim u pitanje naših propuštenih reakcija i postupaka.
U odnošenju s ljudima trudim se uvijek voditi s ovime: Voli drugoga kao samoga sebe. Uz moj dodatak: Ali ne više od sebe. Što to znači? Možemo nastojati razumjeti druge, ali ne smijemo pritom zaboraviti razumjeti i zaštititi sebe. Pokušavati razumjeti drugoga znači biti otvoren za njegove okolnosti, osjećaje i perspektivu, ali razumijevanje ne znači da moramo prihvaćati ponašanje koje nas povrjeđuje ili narušava naše dostojanstvo. Na nama je da se tada uskladimo s mjerilom kojim procjenjujemo sami sebe u smislu da postavimo zdrave granice prema tuđem ponašanju koje ne bi tolerirali ni kod sebe. No, to često zanemarujemo kad nam je stalo do nekoga. Zato što nam je stalo povreda boli, no to nam ne daje za pravo da radi toga uzvratimo povredom. Problem nije samo u tome što ljudi ne znaju komunicirati osjećaje, nego i u tome što često ne zastanu kako bi ih sami razumjeli. Prema drugima bismo trebali primjenjivati ista mjerila razumijevanja i prihvaćanja kakva očekujemo za sebe, ali to ne znači da moramo tolerirati ponašanja koja ni sami ne bismo prihvatili kod sebe.
Ponekad od drugih očekujemo razumijevanje koje sami ne pružamo njima. Očekujemo da uzmu u obzir naše okolnosti, ali ne zastanemo kako bismo razmotrili njihove. Očekujemo da nam oproste pogrešku, ali njihovu "pogrešku" teško prihvaćamo. Pritom zaboravljamo da ni sami ponekad, zbog okolnosti i prethodnih iskustava, nismo u stanju reagirati drukčije. Zašto bismo onda drugima uskraćivali razumijevanje koje očekujemo za sebe?
Ne traži od drugih da budu savršeni ondje gdje sebi dopuštaš da budeš čovjek. Budi pravedan!
Primjedbe
Objavi komentar