Volimo li sebe uopće!?!

Jeli uopće moguće ne voljeti sebe? Istina je da prvo moraš sebe voljeti da bi mogao voljeti drugoga. Što to zapravo znači? Pokušati ću to objasniti kroz interakciju s drugim. Kada "volimo", osjećamo onaj lijepi i ugodan osjećaj, taj osjećaj smo mi. Mi smo ta ljubav, a pružajući ju drugome ju ujedno i "sebi" pružamo. Na neki način, i sebe volimo kroz drugoga. Također, kada se ljutimo na nekoga, od koga npr. "očekujemo" ljubav, jer taj osjećaj iz nekog razloga u tom trenutku, po nekoj našoj percepciji, u nama izostaje, ljutimo se zapravo na sebe same. Pitanje je, zašto izostaje? Zašto ne možemo osjetiti samog sebe u drugome? Shvaćate li isprepletenost, tj. kompleksnost toga, tu interakciju? Što se onda događa kada nas ta naša "vlastita" ljubav povrijedi? Da se razumijemo, govorimo o povezanosti s drugom osobom, bilo to prijateljstvo ili ljubavna veza ili neki drugi oblik povezanosti. To može imati dva značenja: drugi loše postupa sa ili prema nama ili imamo nerealna očekivanja od drugoga. Trebamo li uopće imati ikakva očekivanja? Ako smo u vezi, da, jer veza je partnerstvo i međusobno uvažavanje, ali ne treba s time pretjerivati. Trebamo li pokušati ispraviti tj. izbalansirati te osjećaje? Da, svakako. Na koji način? Zajedno. Koliko dugo i koliko pokušaja? Dokle god smo u stanju prepoznati ljubav tj. "sebe" u drugome.

Voljeti sebe ujedno znači i ne dozvoljavati svakome da nas povrijedi.

Da se vratimo na prvotno pitanje, volimo li sebe uopće? Ako nismo u stanju voljeti i osjetiti drugoga, definitivno ne volimo ni sebe, jer samo kroz ljubav prema drugome možemo osjetiti ljubav prema sebi tj. "sebe". No, treba imati na umu i to, da svatko zaslužuje onakvu ljubav kakvu je spreman pružiti.