O dostojanstvu
Ne možemo drugome prepustiti odlučivanje o tome kada ćemo pogaziti vlastitu savjest, niti odgovornost za postupke kojima narušavamo dostojanstvo drugog čovjeka, pa i životinje. Samim time prodajemo i vlastito dostojanstvo. Čovjek izdaje vlastitu savjest kako bi udovoljio drugima, autoritetu, društvu, pa i vlastitim interesima. Postoji i nešto što bih nazvala "lažnim dostojanstvom", kada čovjek, pozivajući se na čast, ponos, domoljublje ili obranu vlastitih vrijednosti, opravdava postupke kojima krši temeljno moralno načelo:
Ne ubij!
Bilo da je riječ o agresiji, obrani ili nemaru koji dovede do gubitka ljudskog ili životinjskog života, svaki takav postupak nosi moralnu težinu. Okolnosti i namjere mogu se razlikovati, ali vrijednost oduzetog života ostaje ista. Ponekad čovjek toliko želi sačuvati obraz pred drugima da izgubi mir pred samim sobom. Tada troši ogromnu energiju pokušavajući ignorirati vlastitu savjest, sve dok ne postane ravnodušan, a moralna se granica postupno pomakne.We cannot allow others to decide when we should violate our own conscience, nor can we surrender responsibility for actions that undermine the dignity of another human being or even an animal. In doing so, we also sell our own dignity. A person betrays their conscience in order to please others, obey authority, conform to society, or serve their own interests. There is also something I would call “false dignity” — when a person invokes honor, pride, patriotism, or the defense of their values to justify actions that violate the fundamental moral principle:
Slažem se. Mislim da je najopasnije to što savjest rijetko izdamo odjednom. Najprije malo popustimo da ne stršimo, sljedeći put je lakše, i jednog dana više ne znamo gdje nam je granica bila. Lažno dostojanstvo zato uvijek treba publiku, a pravo postoji i kad nas nitko ne gleda.
OdgovoriIzbriši